Grupna psihoterapija

blog-slika1.jpg

Kada smo u grupi, drugi ljudi imaju izuzetno snažan uticaj na nas. Grupe nas mogu inspirisati da se više trudimo, mogu negativno uticati na kreativnost, dozvoliti nam da se opustimo ili nam umanjiti moć odlučivanja…

Kada pripadamo nekoj grupi ta grupa počinje da nas oblikuje kroz konformiranje, utičući na naše stavove i ponašanja u skladu sa ostalim članovima date grupe, preteći odbacivanjem ako nam se mišljena u velikoj meri razlikuju od onih koje grupa propagira. Svaki pojedinac u grupi takođe pokušava da formira grupu i utiče na grupne norme.

Grupna psihoterapija je poseban oblik psihoterapije u kojem se mali broj ljudi sastaje, pod vođstvom profesionalno obučenog terapeuta, kako bi pomogli sebi i drugima. Grupna terapija je veoma popularna i korisna. Za određenu problematiku kao što je alkoholizam na primer predstavlja terapiju izbora.

Uglavnom je svako od nas odgajan u grupnom okruženju, u porodici, kroz školovanje, organizovane dnevne aktivnosti, posao… Ovo su okruženja u kojima rastemo i razvijamo se kao ljudska bića. Grupna psihoterapija je slična navedenim primerima, pruža mesto na kome zajedno sa drugima delimo probleme ili brige, nastojeći da bolje razumemo svoju situaciju, a pri tome učeći od sebe i jedni od drugih.

Grupna terapija može pomoći da bolje upoznamo sebe i poboljšamo svoje međuljudske odnose. Tokom terapije razrađuju se teme, kao što su između ostalog, pitanje izolacije, depresije ili anksioznosti. Ovo pomaže ljudima da naprave značajne promene kako bi se bolje osećali povodom kvaliteta svog života. Principi grupne terapije takođe su vrlo korisni kada se primene u drugim situacijama kao što su radno mesto, škole itd. ...

Na seansi grupne terapije svi članovi doprinose dinamici, pri čemu terapeut preuzima kliničku odgovornost za grupu i njene članove. Uglavnom seansa traje 75-90 minuta, članovi nastoje da u što većoj meri i što slobodnije i iskrenije pričaju o problemima, osećanjima, idejama i reakcijama. Grupa ovako dobija važne informacije koje su potrebne kako bi se članovi razumeli i pomogli jedni drugima. Članovi grupe uče, ne samo da razumeju sebe i svoje probleme već vremenom postaju "pomoćni terapeuti" za ostale članove.

Grupni terapeut na odgovarajući način bira članove (obično od 5 do 10) kojima bi grupno iskustvo pomoglo, i koji bi kroz zajednički rad učili i pomogli jedni drugima. Na sastancima, ljudi se podstiču da razgovaraju na spontan i iskren način. Stručno obučen terapeut, obezbeđuje produktivno istraživanje određenih tema ili briga, pojedinaca i grupe, i usmerava diskusiju.

Postoje razlike među grupama i stilovima koji se koriste. Na primer, neki se više usredsređuju na međuljudski razvoj, gde većina učenja i napredovanja proizilazi iz interakcije članova. Drugi više pažnje posvećuju mislima i ponašanjima, naglasak je na učenju kako kontrolisati negativne misli, fobije ili minimalizovati situacije koje izazivaju anksioznost.

Grupni psihoterapijski rad je delotvoran zato što pruža priliku da učimo sa i od drugih ljudi, da razumemo svoje načine razmišljanja i ponašanja, kao i načine razmišljanja i ponašanja drugih, da spoznamo kako članovi grupe reaguju jedni na druge. Živimo i komuniciramo sa ljudima svakodnevno i često postoje stvari koje drugi ljudi doživljavaju i sa kojima se bore na sebi svojstvene načine, njihovo iskustvo može biti korisno. Prolazeći kroz grupnu terapiju saznajemo da možda nismo toliko različiti koliko mislimo a takođe i da nismo usamljeni. Upoznajemo različite ljude i sarađujemo s njima i cela grupa uči da radi na zajedničkim problemima. Što je pojedinac više angažovanu grupi, više benefita dobija od grupe.

Nije neobično da se osećamo neprijatno ili nesigurno kada se prvi put pridružimo grupi, ali uskoro počinju da se razvijaju dublja osećanja i poverenje, uviđaju se prednosti i interesi. Većina klijenata smatra da grupna terapija pruža veliko olakšanje, jer im omogućava da razgovaraju sa drugima koji imaju slične probleme a, u privatnom okruženju poverenja. Mnogi ljudi koji su iskusili grupnu terapiju smatraju da je rad sa drugima koristan i bolje se osećaju učestvujući u ovom obliku terapije.